POKOLJ MUSLIMANA U KORAJU OD STRANE ČETNIKA I PARTIZANA 28.11.1941.

(preko 300 likvidiranih, 200 ranjenih, 150 kuća zapaljeno)

Selo Koraj nakon što su četnici i partizani 1941. uništili i spalili cijelo selo
Selo Koraj nakon što su četnici i partizani 1941. uništili i spalili cijelo selo

Kako je već poznato koncem 1941. je došlo do četničko-partizanskih akcija ali samo u istočnom, pretežno srpskom predjelu kotara Brčko i planine Majevice prema Bijeljini, i formiranja dvije manje grupe četnika-partizana od po oko 100 ljudi (Majevička i Bijeljinska četa, poslije NOPO). Ti srpski četničko-partizanski gerilici su prekinuli telegrafsku vezu Brčkog s Bijeljinom i Tuzlom, prerezavši telegrafske stupove, i napali su u kolovozu oružničke ophodnje i stanice, među njima i mjesto Lopare.

 Tada su partizani i četnici nastupali skupa, na temelju već svima poznatog sporazuma partizana i četnika od 01.10.1941., sa zajedničkim štabom za istočnu Bosnu. Te gerilske grupe su bile sastavljene isključivo od Srba. Kako je tada domobranstvo još bilo u nastajanju, akcije protiv gerilaca bile su ograničene. U zapadnom dijelu Majevice sa pretežno katoličkim i muslimanskim stanovništvom nije bilo ni četnika, a ni partizana sve do konca 1943.

 Užasan pokolj i teror koji je izveden nad velikim muslimanskim selom Koraj, u istočnom dijelu brčanskog kotara a koji su izvele ove već pomenute četničko-partizanske grupe potpomognute četničkim i partizanskim dobrovoljcima iz okolnih sela Puškovca, Tutnjevca, Milina sela i Maleševca.

Četnici i partizani su 28.11.1941.  ubili u selu Koraj i ovo petero djece muslimanske vjere.
Četnici i partizani su 28.11.1941. ubili u selu Koraj i ovo petero djece muslimanske vjere.

Između 7 i 8 sati 28.11.1941. selo Koraj je bilo opkoljeno te je izvršen masovni napad na Koraj uz povike “Živio Kralj” i “Živio Staljin! Smrt Turcima!”, i odmah se dalo na ubijanje i pljačku muslimana i paljenje njihovih kuća. Ogorčena borba je trajala od 1-10 sati u Koraju je poginuo pomoćni oružnik Karanović Mustafa. U mjestu Koraj držali su stražu sami žitelji i imali su oko 80 pušaka, no toga jutra nakon što su čitavu noć držali stražu u predmjevi, misleći da je opasnost prošla napustili su položaje.

Preživjeli ranjenici u napadu na selo Koraj iz 1941., u bolnici u Tuzli.
Preživjeli ranjenici u napadu na selo Koraj iz 1941., u bolnici u Tuzli.

Dio pučanstva se na jednoj strani sela uspio probiti i spasiti bijegom prema Čeliću i Brčkom. Pošto su Korajčani prepoznavali Srbe iz obližnjih sela, ovi su Korajčane na najbrutalniji način nakon pljačke ubijali, da ne bi ostalo svjedoka i očevidaca koji bi poslje mogli prokazati napadače. Nisu štedjeli nikoga, ni žene, ni djecu. Točan broj pobijenih nikad nije ustanovljen, jer su mnogi izgorjeli u svojim kućama, ali se po iskazima izbjeglica zaključilo, da je poklano, poubijano i izgorjelo preko 300 osoba te je ranjeno oko 200. Popaljenih kuća je bilo 150, a najgore je stradalo središte Koraja.  Starog hodžu koji je u svojoj sobi čekao smrt i nije nikud izlazio teško ranjenog bacili su u vatru. Aliji Begiću palili su prsa vatrom koju su ložili na trgu. Jedna žena je u očaju u bunar bacila troje djece i zatim za njima sama skočila. Ona je kasnije spašena no svo troje djece se utopilo. Pred opljačkanim dućanom Miralema Zaimovića ležalo je petnaest leševa civila po kazivanju općinskog bilježnika Ešrefa Baijaktarevića. Pred zapaljenom kućom Ragiba Begića ležalo je u jarku tijelo Seifa Terzića a pod plotom Erhema Sarajlića ležalo je tijelo Mehe Kukica probodenog bajonetom kroz glavu iza uha.

 Ovaj događaj zavio je u crno Koraj, Brčko i cijeli kraj. Ovim pokoljem je narušena delikatna ravnoteža u tom dijelu kotara. Brčanski građani su primili k sebi užasnute Korajčane. Kako je dr. Džaferbeg Kulenović imenovan 07.11.1941. podpredsjednikom vlade, a pokolj u Koraju se dogodio 28.11.1941., doputovao je odmah iz Zagreba u Brčko i posjetio Koraj i ranjene u brčanskoj bolnici, a za djecu, koja su ostala bez roditelja, zauzeo se, da ih razne institucije udome i obrazuju.